U crnoj knjizi zlodela u Srbiji 1914-1918. godine, mnoge među najjezivijim stranicama ispisali su i pripadnici bugarske vojske, koja je u jesen 1915, zajedno sa vojskama Austrougarske i Nemačke, napala Srbiju.
Bugari su, po povlačenju srpskih armija u Albaniju, u novembru 1915. godine okupirali istočnu i južnu Srbiju i Vardarsku Makedoniju. Pod njihovom okupacijom bila je teritorija između srpsko-bugarske granice, do Velike Morave na zapadu i sve do Dunava na severu, kao i celo područje južno od linije Ribarska Banja - Jastrebac, sve tamo do Ibra.
Ubistvo mitropolita skopskog Vićentija
Krajevi u Srbiji koje je okupirala bugarska vojska proglašeni su za "Moravsku Bugarsku", a Srbi, stanovnici tih oblasti, za - "Moravske Bugare". Prema jednoj naredbi bugarskih okupacionih vlasti, reč Srbin nije smela ni da se izusti..
Masovno ubijanje Srba - prvi zahtev austrijske zavojevačke politike na Balkanu
U izveštaju međusavezničke komisije za ispitivanje zločina bugarskih okupacionih vlasti u Srbiji, rečeno je da se sa zločinima počelo u trenutku zaposedanja srpskih teritorija. Počinioci su bili oficiri i vojnici bugarske vojske, ali i bugarske komite kao i predstavnici bugarskih policijskih vlasti. Prve žrtve bili su srpski sveštenici. Ubijeno je, prema podacima međusavezničke komisije, više od 150 sveštenika. Oni su ubijani po grupama, po pravilu većim od dvadeset, a njihovi leševi bacani su u jame... Na iskopanim leševima uočene su brojne rane nanesene bajonetima. Na jednom lešu izbrojana su 74 uboda nožem! Na čelu liste masakriranih srpskih sveštenika nalazio se mitropolit Vićentije iz Skoplja. Kako je rekao Dragiša Lapčević, režim bugarskih okupacionih vlasti predstavljao je "grozotu jednu, koja, i u samom pričanju, ledi krv u žilama..."
Zalažući se za to da se do u detalj opišu zločini Bugara, Lapčević je bio mišljenja da bi to trebalo učiniti "ne radi toga da bi nas ispunjavalo mržnjom prema Bugarima, već da bi u njih izazvalo neodoljivu osudu jednoga strašnog režima", tokom kojeg su počinjena nečuvena i neviđena nedela u Prištini, Prizrenu, Vranju, Nišu, Leskovcu, Surdulici i po drugim mestima, "u kojima hiljade i hiljade nevinih, savršeno nevinih radnika, zanatlija, trgovaca, zemljoradnika, učitelja, profesora, sveštenika i činovnika nađoše najsvirepiju smrt, u kojima su iskasa-pljene tolike žene i deca, u kojima je origijala samo najstrašnija smrt...
Bugarski okupator se naročito svirepo poneo prema stanovništvu Toplice i Jablanice. U ovim srpskim oblastima poubijan je silan svet, a žene i deca bili su "tako vandalski mučeni i masakrirani, da takva nedela teško da je zapamtio i srednji vek...".
Prve žrtve bili su srpski sveštenici. Ubijeno je, prema podacima međusavezničke komisije, više od 150 sveštenika. Oni su ubijani po grupama, po pravilu većim od dvadeset, a njihovi leševi bacani su u jame... Na iskopanim leševima uočene su brojne rane nanesene bajonetima. Na jednom lešu izbrojana su 74 uboda nožem. Na čelu liste masakriranih srpskih sveštenika nalazio se mitropolit Vićentije iz Skoplja.
--------------------------------------------------------------------------------
Kad se srpski narod, u bugarskoj okupacionoj zoni - posle masovnih zločina Bugara u prvoj godini okupacije i terora svake vrste, interniranja bez povoda i razloga, a pored toga i pokazane namere okupacionih vlasti da izvrše mobilizaciju svih za oružje još sposobnih ljudi, pa i nedoraslih mladića - digao na oružje (Toplički ustanak) zlodela Bugara dobila su najveće moguće razmere. Toplički ustanak buknuo je svom silinom u pred-proleće 1917. godine. Već u prvih 25 dana iz mnogih mesta proterana je okupaciona vlast, između ostalog u Prokuplju, Lebanu, Ribarskoj Banji. Međutim, ustanak je brzo ugušen od jakih austrougarskih, bugarskih i nemačkih snaga. Glavne ličnosti u ovom oružanom otporu srpskog naroda bile su Kosta Milovanović Pećanac, koji je sa Solunskog fronta avionom prebačen u ovaj kraj u jesen 1916. godine, a zatim Kosta Vojinović, rezervni oficir. O ovom ustanku pisano je mnogo, i o njemu je izrečeno i različitih mišljenja. Čak se on dovodi u vezu sa "Crnom rukom"...
Zločini pukovnika Protogerova
Pod izgovorom da se radi o oružanom otporu u kojem aktivno učestvuju ne samo starci, već i žene i nejaka deca, sve što je srpsko, sve što je srpski disalo i osećalo - bilo je uzeto na nišan od strane bugarske redovne vojske i žandarmerije, ali i specijalnih jedinica austrougarske vojske. Na srpski živalj, i stvarne ustanike, četničke odrede, samo su Bugari bacili 15 i po bataljona sa 22 mitraljeza i 28 topova. Na čelu ove vojske nalazio se pukovnik Aleksandar Protogerov, poznati bugarski komita, koji je do početka rata 1914. godine žario i palio po Makedoniji, i koji će, posle 1918. postati jedan od glavnih vođa VMRO i najaktivnije se angažovati na razbijanju jugoslovenske drža-ve, između ostalog, uz pomoć Italije.
Najviši funkcioneri Austrougarske dobro su znali šta će sve bugarske vlasti preduzeti protiv srpskog naroda kad su krenule da uguše oružani ustanak; znalo se da će one iskoristiti tu priliku za još suroviji obračun sa Srbima. Predsednik bugarske vlade Vasil Radoslavov, otvoreno je rekao grofu Otu Černinu, austrougarskom poslaniku u Sofiji, da se prema Srbima ne "isplati" biti dobar i da će "otsad za sva vremena biti isključena svaka dilema" - da li je "opravdano bezobzirno satiranje srpskog elementa". Uveren da premijer Bugarske najavljuje u stvari genocid nad Srbima, austrougarski poslanik je istog dana telegrafisao svom bratu u Beču, ministru spoljnih poslova Otokaru grofu Černinu, ističući da će "uslediti tako krvav sud kakav naše vreme još nije videlo". Bugari su voleli bajonet
Pred austrougarsko - nemačkom najezdom srpska vrhovna komanda bila je primorana da 1915. godine prebacuje trupe koje su štitile granicu prema Bugarskoj; snimio: R. Marjanović
Računa se da je tokom Topličkog ustanka, u proleće 1917. godine, pobijeno u svemu oko 20 hiljada Srba svih uzrasta i oba pola. Najveći deo pobili su Bugari, koristeći vrlo često samo hladno oružje - bajonete - a manji, ali ne i mali deo, jedinice austrougarske vojske i žandarmerije.
O nedelima bugarskih okupacionih vlasti opširno se govorilo i u Narodnoj skupštini, na 28. redovnom sastanku - 11. i 12. maja 1921. godine. Narodni poslanik Vidosav Stefanović rekao je tada da su Bugari u mnogim selima napravili "pravu pustoš streljanjem i vešanjem u masama"...
Bugari su zapalili i uništili najbogatija sela - Velika Plana, Grgure, Gornja i Donja Bresnica, Tmava, Banja, Rača, Dobri Do, Lukovo. Uništeno je i selo Aleksandrovo, naseljeno Banaćanima. Topovskom vatrom je od 47 kuća srušeno 37. U jednu kuću Bugari su zatvorili 37 čeljadi i onda je zapalili.
U čitavom nizu sela (Krčmare, Dedišac, Kosmač) streljani su i vešani, ne samo muškarci, nego i žene.
Mnogo se puta dogodilo da su Bugari polivali ljude i žene petroleumom i onda ih pretvarali u žive buktinje.
U više slučajeva srpski seljaci su bacani u kazane ključale vode i tako kuvani - kako je urađeno, na primer, sa uglednim domaćinom Avramom Todorovićem iz sela Grgura.
U opštini Dobri Do sahranjivani su živi ljudi, a u selu Lukovu seljacima i seljankama sečene su ruke, noge, vađene oči i odsecane uši. Bugarska vojska i žandarmerija, kao i bugarske komite, u crno je zavila i brojna sela u Mlavskom srezu. Prema navodima St. Maksimovića, komandant Petrovca na Mlavi, rezervni poručnik 51. puka bugarske vojske, učitelj po zanimanju, sam snosi krivicu za smrt 60 Srba. Potpukovnik Tujkanov upisao se u listu zločinaca, pošto je svojom rukom ubio deset Srba. Major Hristov sa svojim pomoćnikom, potporučnikom Brakalovim, poslao je u smrt više od 250 Srba i raselio sela Renovac, Kobilje i Kladurovo. Potporučnik Brakalov je lično svojom rukom u ataru sela Knežice, na mestu zvanom Bele vode, ubio 57 Srba. Pripadnici regularne bugarske vojske, a još češće komite, odsecali su ubijenim Srbima glave i nosili ih potom kroz naseljena mesta da ih svako vidi.
Zahtev za ukidanje ćirilice
Kad je Austrougarska zaratila sa Srbijom, jezuita Puntigam je poveo akciju u Beču da se na srpska imanja počnu intenzivno naseljavati "dobri katolici" - katolici Austrijanci, ali i katolici Sloveni - "verni caru", i to u tolikom broju da bi u što kraćem vremenu mogli da "postanu premoćni" i da "vladi obezbede uspešan rad".
Osim naseljavanja katolika na imanja Srba - "veleizdajnika", Puntigam je zahtevao od centralnih vlasti u Beču da se i one angažuju na prevođenju pravoslavnog stanovništva u katoličku veru, budući da "samo ako se šizmatici sjedine sa crkvom katoličkom i postanu katolici, jedino onda Bosna može biti osigurana za Monar-hiju".
Kako je jezuita Puntigam uveravao vladu i dvor u Beču, "velikosrpska propaganda" podjednako je ugrožavala i Monarhiju i katoličku crkvu u Bosni i Hercegovini. Pod uticajem te propagande, isticao je Puntigam, "pravoslavni u Bosni i postali su svesni da su Srbi".
Kao glavne nosioce "velikosrpske propagande", Puntigam je optuživao pravoslavne sveštenike
бих се радвал някой ако може тва да го преведе добре. интересно ми е как изглеждат "нещата" от сръбска гледна точка. не се и съмнявам, че има глупости по наш адрес и разни типично сръбски изхвърляния, но смятам, че все пак е любопитно. попадна ми от един сръбски форум....
Comment